Pretraživanje

FAQ

Objavljeno: 16.7.2014. u 14:20
|

Često postavljena pitanja (FAQ)

1. Koja su temeljna prava građana EU-a?

Svaka osoba koja ima državljanstvo jedne od zemalja članica Europske unije ujedno je i građanin EU-a čime ostvaruje sljedeća temeljna prava:

  • pravo boravka, rada i studiranja u drugim zemljama članicama EU-a,
  • pravo na jednako postupanje bez obzira na državljanstvo,
  • niz prava vezanih uz kupovinu roba i usluga (prava potrošača),
  • pravo da bira i da bude biran na lokalnim izborima i izborima za Europski parlament,
  • niz prava vezanih uz konzularnu zaštitu prilikom putovanja u zemlje izvan EU-a,
  • pravo podnošenja pritužbe Europskom pučkom pravobranitelju,
  • pravo obraćanja institucijama EU-a kao i pravo na pristup zakonodavstvu EU-a na bilo kojem od službenih jezika Europske unije.


2. Kome se u EU-u građani mogu obratiti u slučaju kršenja ljudskih prava i što takva prava podrazumijevaju?

Ukoliko osoba smatra da su joj povrijeđena ljudska prava, najprije se treba obratiti domaćim sudovima, nakon čega se Ustavnom sudu može podnijeti ustavna tužba ukoliko osoba smatra da su joj povrijeđena neka od prava zajamčena Ustavom. Nakon što završi postupak pred domaćim sudovima, sve do najvišeg nadležnog suda, građanin se po dobivanju konačne odluke u roku od šest mjeseci do godine dana može obratiti Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, koji iako nije institucija EU-a, predstavlja instituciju kojoj se građani EU-a mogu obratiti u slučaju kršenja ljudskih prava. U podnošenju tužbe građanima mogu pomoći odvjetnici ili udruge koje se bave zaštitom ljudskih prava. U ljudska prava se ubrajaju: pravo na život, zabrana mučenja, ropstva i prisilnog rada, pravo na slobodu i sigurnost, uključivši i prava na koja imaju prilikom uhićenja, pravo na pošteno suđenje, zabrana suđenja za djela koja nisu kvalificirana kao kažnjiva u zakonima, pravo na privatni i obiteljski život, slobodu mišljenja, vjeroispovijest, okupljanje i udruživanje, pravo na brak, zabrana diskriminacije na bilo kojoj osnovi i smanjenje ljudskih prava u vrijeme rada ili drugog izvanrednog stanja, ograničenje politike djelatnosti stranaca i zabrana zloupotrebe prava.


3. Na koji način se EU bori protiv diskriminacije?

Europska povelja o temeljnim pravima sastavni je dio Lisabonskog ugovora i prema tome pravno obvezujuća. To znači da svaki zakon koji EU predlaže ili provodi mora poštivati prava navedena u Povelji. Ona uključuju ravnopravnost pred zakonom i zaštitu od diskriminacije na temelju spola, godina, religije, invalidnosti, zaštitu osobnih podataka, pravo na azil, te važna socijalna prava kao što su zaštita od nezakonitog otkaza i pristup socijalnom osiguranju.

EU se bori protiv diskriminacije financiranjem projekata za zaštitu ljudskih prava. Tome je u razdoblju od 2007. do 2013. namijenjeno oko 1,1 milijardi eura u okviru Europske inicijative za demokraciju i ljudska prava i gotovo četvrtina proračuna od 743 milijuna eura kojima raspolaže Program za zapošljavanje i socijalnu solidarnost PROGRESS.

 

4. Kako se mogu registrirati obrt ili tvrtka u EU-u?

Obrt ili tvrtka na prostoru čitave Europske unije mogu se registrirati pod istim uvjetima koji vrijede za trgovačka društva, odnosno samozaposlene osobe koje su državljani države u kojoj se žele registrirati. To je zajamčeno takozvanom slobodom poslovnog nastana – jednom od četiri temeljne slobode jedinstvenog tržišta. Više informacija o postupku registracije valja potražiti u državi u kojoj se planira pokrenuti poslovanje.


5. Što EU znači za putnike i pružatelje usluga u raznim prometnim sektorima?

Propisi EU-a u području prometa jamče sigurnost prometa i dobru zaštitu prava putnika i pružatelja usluga, primjerice vozača. Putnici u zračnom, željezničkom i pomorskom prometu uživaju niz prava poput prava na informaciju o razlozima kašnjenja, prava na naknadu u slučaju odgode ili otkazivanja leta odnosno putovanja, prava na posebnu pomoć za slabije pokretne osobe itd. Zahvaljujući sredstvima iz fondova EU-a omogućava se praćenje i organizacija pomorskog prometa, sigurnost plovidbe i konkurentnosti luka. Također, otvaranjem prometnog tržišta za prijevoznike iz drugih zemalja EU-a, što je u novim zemljama članicama najčešće bilo odgođeno na određeno prijelazno razdoblje od dana pristupanja EU-a, dolazi do povoljnijih cijena i veće kvalitete usluga za putnike.

 

6. Ako se osoba zaposli u nekoj drugoj zemlji, gdje mora plaćati poreze?

Unutar EU-a ne postoje opća pravila oporezivanja, već se države članice drže svojih nacionalnih zakona ili ugovora između dviju ili više zemalja. No, većina nacionalnog poreznog zakonodavstva u EU-u, uključuje sljedeće pravilo: porez se plaća tamo gdje se radi. Također, ukoliko u nekoj državi građanin EU-a ne boravi tijekom cijele godine, ali boravi više od šest mjeseci godišnje, država u kojoj radi može se smatrati njegovim prebivalištem. Time građanin EU-a može postati porezni obveznik te zemlje uz obvezu i plaćanja propisanih poreza. Pri tome građanin EU-a ima jednaka prava i porezne obveze kao i stanovnici te države.

 

7. Koja je minimalna plaća u EU-u i vrijedi li ona za čitavu Europsku uniju?

U EU-u ne postoji univerzalni europski model reguliranja minimalne plaće. Većina država to je pravo regulirala nacionalnim zakonodavstvom, dok se u Austriji, Cipru, Danskoj, Finskoj, Njemačkoj, Italiji i Švedskoj minimalna plaća tradicionalno vezuje uz kolektivni ugovor u pojedinoj branši.

 

8. Treba li polagati dodatne ispite ukoliko se, primjerice, osoba iz jedne zemlje članice EU-e želi zaposliti na istim poslovima u drugoj članici?

Da bi se u nekoj državi Europske unije moglo zaposliti, potrebno je imati službeno priznate profesionalne kvalifikacije (obrazovanje i profesionalno iskustvo). Je li određena profesija u nekoj zemlji zakonski uređena moguće je provjeriti u bazi profesionalnih kvalifikacija na stranicama Opće uprave za unutarnje tržište i usluge Europske komisije (Internal Market, Professional qualifications, Regulated profession database). U slučaju da zanimanje nije regularno u zemlji u kojoj se traži posao, ono se također može obavljati pod istim uvjetima kao i za građane te zemlje, uz suglasnost nadležnih vlasti. Česta je pojava da su nazivi zanimanja u raznim članicama EU-a drugačije klasificirani. Za dodatne informacije i preporuke preporuča se kontaktirati nacionalne institucije koje se bave priznavanjem profesionalnih kvalifikaciju u matičnoj državi i u državi željenog zaposlenja. Prilikom zapošljavanja u drugoj članici EU-a doktori medicine, medicinske sestre, primalje, veterinari, zubari, farmaceuti i arhitekti ne trebaju dostaviti certificirane prijevode svojih diploma.


9. Imaju li građani pravo na povrat poreza ukoliko su godinu dana radili u drugoj zemlji EU-a?

U principu imaju. Povrat poreza može se ostvariti u državi zaposlenja. Ukoliko su u matičnoj državi ostvarena određena socijalna davanja, ona se također mogu odbiti od poreza u državi zaposlenja.

 

10. Je li je prilikom ulaska u EU potrebna kontrola putovnica prema drugim državama članicama?

Ulaskom u EU ne ukidaju se automatski granične kontrole sa susjednim zemljama EU-a, ali se ukida carina između država članica. Granična kontrola u potpunosti se ukida tek pristupanjem Šengenskom sporazumu, što se prema iskustvu novih država članica, može očekivati nekoliko godina nakon pristupanja EU-u. Za prijelaz granice unutar schengenskog prostora više nije potrebna putovnica, ali je preporučljivo sa sobom imati putovnicu ili osobnu iskaznicu kao dokaz identiteta (u slučaju da vas zaustavi policija, pri ukrcaju u zrakoplov itd.). Vozačke dozvole, poštanske ili bankovne kartice ne prihvaćaju se kao valjane isprave ili kao dokaz identiteta. Valjanu osobnu iskaznicu ili putovnicu morate imati kada putujete u Bugarsku, na Cipar, u Hrvatsku, Irsku, Rumunjsku i Ujedinjeno Kraljevstvo ili iz njih. Iako su dio EU-a, te države još ne pripadaju schengenskom prostoru.

 

11. Imaju li građani pravo znati tko i u koje svrhe prikuplja njihove osobne podatke?

Kada građanin EU-e rezervira let, prijavljuje se za posao, koristi kreditnu karticu ili „surfa" internetom, on otkriva svoje osobne podatke. Direktiva o zaštiti podataka 1995. godine obvezuje sve države članice da u svoje nacionalno zakonodavstvo uključe zaštitu osobnih podataka. Ta direktiva sadrži i odredbe da država mora ustanoviti javnu bazu podataka svih onih koji se koriste osobnim podacima, kao i tijelo koje će nadzirati rad korisnika osobnih podataka. Ukoliko određena zemlja ne poštuje spomenutu direktivu, može biti tužena za nepoštivanje EU propisa.


12. Je li moguće zatražiti operaciju u nekoj drugoj državi članici EU-a?

Građanin EU-a može zatražiti operaciju u nekoj članici, no troškove nadoknade će morati sam snositi. U slučaju da je riječ o iznenadnom zdravstvenom stanju koje zahtjeva operaciju, punu nadoknadu troškova pokriva Europska iskaznica zdravstvenog osiguranja. U slučaju da je riječ o operaciji koja je bila predviđena i koja se mogla obaviti u zemlji u kojoj je građanin EU-a osiguran, nacionalno zdravstveno osiguranje treba odobriti naknadu troškova za operaciju u nekoj drugoj državi članici. Tada se plaća samo razlika u cijeni bolničkog liječenja. Primjerice, ukoliko je cijena bolničkog liječenja za određeno razdoblje u Hrvatskoj 1.000 eura, u Njemačkoj 1.500 eura, platiti će se 500 eura razlike.

Europe Direct Nova Gradiška :
Europe Direct Nova Gradiška :
Europe Direct Nova Gradiška :
Europe Direct Nova Gradiška :
Europe Direct Nova Gradiška :
Europe Direct Nova Gradiška :
Europe Direct Nova Gradiška :