Pretraživanje

Ekonomska i monetarna unija

Ekonomska i monetarna unija

Ekonomska i monetarna unija : Ekonomska i monetarna unija

Ekonomska i monetarna unija (EMU) dio je procesa ekonomske integracije. Nezavisne države mogu povezati svoja gospodarstva u manjoj ili većoj mjeri kako bi se ostvarile koristi koje dolaze s veličinom, poput veće unutarnje učinkovitosti i veće otpornosti na vanjske događaje. Stupnjeve ekonomske integracije moguće je podijeliti na šest koraka.

 

Koraci ekonomske integracije:

  1. Povlašteno trgovinsko područje (sa smanjenim carinskim tarifama između određenih država)
  2. Područje slobodne trgovine (bez unutarnjih tarifa na određenu ili svu robu u trgovini među državama koje su dio tog područja)
  3. Carinska unija (s jednakim vanjskim carinskim tarifama za treće zemlje i zajedničkom trgovinskom politikom)
  4. Zajedničko tržište (sa zajedničkim propisima o proizvodima i slobodnim kretanjem robe, kapitala, radne snage i usluga)
  5. Ekonomska i monetarna unija (jedinstvenom valutom i monetarnom politikom)
  6. Potpuna ekonomska integracija (sve već navedeno uz usklađene fiksne i druge ekonomske politike).

 

Ostvarivanjem ekonomske i monetarne unije željelo se postići stabilnost valuta i stvaranje okruženja pogodnog za više stope rasta i zapošljavanja. Međutim, razne političke i ekonomske prepreke otežavale su njezino osnivanje sve do 1992. i potpisivanja Ugovora iz Maastrichta (Ugovora o Europskoj uniji). Ipak, u drugoj polovici 20. stoljeća države članice EU-a neprestano su pokušavale ostvariti snažniju ekonomsku suradnju kojom bi ojačale međusobne političke veze i zaštitile zajedničko tržište.

Ugovor o Europskoj uniji poznatiji kao Ugovor iz Maastrichta potpisan je 1992., a stupio je na snagu 1. siječnja 1993. godine. Države članice uspostavile su Europsku uniju (EU) te time ujedno označile novu etapu u integriranju naroda Europe u sve čvršću uniju, u kojoj se odluke donose što je bliže moguće građanima. Ovim su Ugovorom postavljeni ciljevi ekonomske i monetarne unije, jedinstvene valute, zajedničke vanjske i sigurnosne politike, zajedničke obrambene politike, a zatim i obrane, uvođenja građanstva Unije, uske suradnje u pravosuđu i unutarnjim poslovima.

Stupanj ekonomske integracije u Europskoj uniji varira. Sve države članice EU-a su dio takozvanog EMU-a i čine zajedničko tržište, poznato kao jedinstveno tržište. Sve se one dogovaraju pri donošenju ekonomskih politika kako bi podržale ciljeve EMU-a. Kada ispune ekonomske konvergencijske kriterije, obvezne su, u skladu s ugovorima EU-a, uvesti euro kao svoju jedinstvenu valutu. Neke države članice EU-a već su dosta integrirane i zbog toga su uvele euro. Te države čine euro zonu i uz jedinstvenu valutu imaju i jedinstvenu monetarnu politiku koju provodi Europska središnja banka. One države koje nisu u euro zoni zadržavaju vlastite valute i provode vlastite monetarne politike.

Kako bi se postigla potpuna ekonomska integracija, sve bi države članice EU-a morale uvesti euro i uskladiti svoje fiskalne politike, uključujući oporezivanje i druge ekonomske politike.

Za ekonomsku i monetarnu politiku u EU zadužene su sljedeće institucije:

Europska komisija: Opća uprava za ekonomska i financijska pitanja,
Europski parlament: Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku,
Vijeće EU: Vijeće za ekonomska i financijska pitanja,
Europska investicijska banka (EIB) i
Europski investicijski fond (EIF)

Njihov je cilj omogućiti uravnoteženi razvoj financiranjem kapitalnih projekata te pružiti podršku osnivanju, rastu i razvoju malog i srednjeg gospodarstva.